Sunday, July 5, 2020

DAN NEZAVISNOSTI ZELENORTSKIH OSTRVA

Na današnji dan, 5. jula, godine 1975. (iste godine kada i druge luzofone afričke zemlje) Zelenortska ostrva stekla su nezavisnost od Portugala, tako da ovaj datum obeležavaju kao svoj nacionalni dan i najvažniji državni praznik (Dia da Independência). Danas se, dakle, obeležava 45 godina postojanja nezavisne Republike Zelenortska ostrva, koja se odnedavno, na sopstveni zahtev, u diplomatskoj korespondenciji na našem jeziku (a preporuke su da to uđe i u čitav javni diskurs) naziva Republika Kabo Verde.

[photo credits: Blogs - African Development Bank]

Arhipelag od devet naseljenih ostrva jedna je od devet zemalja koje zvanično čine luzofoniju, budući da je u pitanju bivša portugalska kolonija u kojoj je zvanični jezik portugalski. Međutim, portugalski je gotovo čitavom stanovništvu ove mlade afričke zemlje tek drugi jezik, koje ono uči kroz školovanje i koristi u formalnim situacijama i u glavnini javnog diskursa, dok mu je maternji jezik, što če reći onaj koji se usvaja od rođenja i kroz primarnu socijalizaciju, zapravo loklalni kreolski jezik portugalske leksičke osnove, takozvani zelenortski kreol (pt. crioulo caboverdiano). Kabo Verde je zemlja bilingvalnih pojedinaca i izražene diglosije,  u kojoj se naporedo koriste dva jezika, jedan zvaničan i prestižan - portugalski, a drugi nezvaničan i ograničen na privatnu sferu i neformalne situacije - kreol. Međutim, poslednjih godina mnogo je urađeno u pravcu prevazilaženja ove situacije. Zelenortski kreol se sve češće naziva zelenortskim jezikom (lingua berdiánu), nalazi se u poodmakloj fazi standardizacije i implementacije u sve važne društvene sfere. Na njemu već postoji veoma bogata popularna kultura, a možda se najviše proslavio širom sveta kroz bogatu zelenortsku muziku, posebno kroz pesme Sezarije Evore. I jezik i kultura ove male, ali veoma šarolike i po mnogo čemu zanimljive afričke zemlje, neiscrpne su teme, o kojima ćemo nekom drugom prilikom. Sada ćemo se osvrnuti ukratko na neposredan povod za ovaj post, a to je obeležavanje Dana nezavisnoti Zelenortskih ostrva.

Proces sticanja nezavisnosti ove zemlje tekao je bitno drugačije od ostalih luzofonih zemalja Afrike. Dok je u Angoli i Mozambiku, a donekle i u Gvineji Bisau, po unutrašnjosti besneo krvavi kolonijalni rat, na Zelenortskim ostrvima borba je bila pre svega politička. Ovaj arhipelag od samog početka portugalske dominacije u metropoli je doživljavan nešto drugačije nego druge "prekomorske pokrajine". Smatralo se da je to jedan od tri portugalska atlanstka arhipelaga, uz Madeiru i Azorska ostrva, koji treba da imaju izvesnu autonomiju, ali se podrazumeva da su neotuđivi deo metropole. Tamo nije bilo oštre segregacije između ruralnog stanovništva koje se bavi poljoprivredom i nema mnogo dodira sa kolonistima, s jedne strane, i gradskih elita, s druge, kao što je to bio slučaj sa Angolom i Mozambikom. Mnogo je uloženo u školstvo i emancipaciju stanovništva, tako da su još u devetnaestom veku stasale generacije školovanih lokalaca kojima je počela da se budi nacionalna svest. 

Važne položaje u državi, sa izuzetkom nekoliko glavnih (kao što je guverner i vojni zapovednik, npr.), zauzimali su ljudi koji su rođeni na Ostrvima, a ne nameštenici iz metropole. Lokalna elita se sve više razvijala, sve više je širila svoje ideje putem štampe, knjiga i kulturnih događaja, te su i independentističke ideje sve više dopirale do širih narodnih masa. Došlo se do čvrstog stanovišta da Zelenortska ostrva mogu sasvim lepo da funkcionišu bez metropole i da im je, kao i drugim tek oslobođenim mladim afričkim nacijama, potrebna nezavisnost.

[Amílcar Cabral, photo credits: Global Social Theory]

Pripadnici lokalne elite dejstvovali su u okviru Afričke partije za nezavisnost Gvineje i Zelenortskih ostrva (Partido africano para a independência da Guiné e Cabo Verde). Najviše su se isticali Amilkar Kabral (kao najzaslužniji za nezavisnot), Aristides Pereira i Luis Kabral. Partija je naročito ojačala u decenijama posle Drugog svetskog rata.

Na dan 19 decembra 1974. godine potpisan je sporazum između ove partije i portugalske vlade. Formirana je prelazna vlada Zelenortskih ostrva, koja je imala glavni zadatak da obezbedi tranziciju ka nezavisnosti. Formalno je nezavisnost proglašena 5. jula sledeće godine. U metropoli se i dalje smatralo da taj korak nije dobar, da Ostrva nemaju dovoljno kapaciteta za suverenitet i razvoj, te da je bolje da su ostala u istom položaju kao i Madeira i Azorska ostrva. Međutim, uprkos ogromnim poteškoćama, sa kakvima već decenijama kuburi čitav kontinent, Republika Kabo Verde danas slavi 45 godina svoje nezavisnosti, kao kakva-takva parlamentarna demokratija i kao zemlja koja više nije u kategoriji ekonomski nerazvijenih, što se naročito popravlja od 2000. godine.

[image credits: Freepik]

Izvor: