Sunday, May 17, 2020

IMENICA "JEITO" U PORTUGALSKOM JEZIKU


Imenica jeito jedna je od najčešćih i najvišeznačnijih u portugalskom jeziku. Posebno se često javlja u govornim varijetetima brazilskog portugalskog, u kojima poprima raznolika značenja i ulazi u sastav brojnih frazeologizama. Ona je postala čak i svojevrsno kulturološko obeležje brazilske realnosti. Svako ko je čuo za sintagmu jeitinho brasileiro i njenu znakovitost u opisivanju brazilskoga mentaliteta svestan je koliko je imenica jeito važna u brazilskom portugalskom. I govornici evropskog portugalskog rado posežu za ovom rečju, iako nešto ređe od svoje braće po jeziku sa druge strane Atlantika.

[image credits: significadosweb.com.br]


Ova imenica vodi poreklo od latinske reči iactus, -us, m., koja je značila bacanje, hitac (up. izreku Alea iacta estKocka je bačena.). U raznim značenjima koje ima u portugalskom, ove imenice nema u drugim savremenim rasprostranjenijim romanskim jezicima. Zato se ona može smatrati specifičnom upravo za portugalski i svi koji taj jezik uče kao strani moraju se detaljno upoznati sa njenim značenjem i upotrebom, ako žele dobro da razumeju raznorazne kontekste u kojima se ona javlja. Cilj je ovog posta upravo da vas sa tim upozna. Najpre ćemo dati osnovna značenja imenice jeito, sa primerima, a potom ćemo izneti i pregled izraza u kojima se ona javlja, takođe sa primerima.

Značenja imenice jeito

1. Osnovno značenje ove imenice je način (u tom značenju sinonimi su joj maneira, modo, modalidade):

Esse é o melhor jeito de resolver o problema – To je najbolji način da se reši problem.

2. Ova imenica označava i karakter odnosno način ponašanja neke osobe (u tom značenju sinonimi su joj caráter, índole):

Não aguento mais esse jeito complicado do Jorge – Ne mogu više da podnesem taj Žoržeov komplikovani karakter.

3. Povezano sa prethodnim značenjem, u govornom brazilskom portugalskom ova se imenica koristi i da se označi nečije lepo ponašanje (pa bi joj sinonim bila sintagma boa educação):

Júlia é inteligente, eloquente e tem muito jeito – Žulija je inteligentna, elokventna i veoma lepo vaspitana.

4. Imenica jeito označava i naklonjenost ka nečemu, najčešće ka nekoj aktivnosti ili profesiji (kada su joj sinonimi inclinação, propensão, pendor):

Não tenho jeito para esse tipo de conversas, desculpa – Nisam sklon takvim razgovorima, izvini.

5. Česta upotreba ove imenice je i u značenju talenat (kada zamenjuje imenicu talento, a u određenim kontekstima i facilidade, habilidade, destreza, capacidade):

Luana tem muito jeito para o samba – Luana je veoma nadarena za sambu.

6. Ova imenica se koristi i da se referiše na izgled, pogotovo neke osobe, odnosno na način na koji se ta osoba nosi (i tada se može zameniti sinonimima aspe(c)to, feição, feitio):

O jeito chique do Paulo chama a atenção de todos quando ele aparece – Paulovo otmeno držanje privlači svačiju pažnju kada se on pojavi.
O que foi que aconteceu? Estás com um jeito de quem está bem preocupado – Šta se dogodilo? Izgledaš kao neko ko je veoma zabrinut.

7. Imenica jeito označava i rešenje nekog problema (sinonim bi joj, u tom slučaju, bila reč solução):

Esse problema já não tem jeito – Nema više rešenja za taj problem.

8. Osim svih navedenih apstraktnih značenja, imenica jeito ima i dva konkretna značenja, ali se ređe koristi u njima. Prvo je gest, pokret rukom ili glavom (sinonim je gesto, ponekad maneio):

Apertei a mão dele e fiz um jeito com a cabeça para confirmar – Pružio sam mu ruku i klimnuo glavom da potvrdim.

9. Drugo konkretno značenje imenice jeito je uvrtanje, izvrtanje, što se najčešće odnosi na zglob (sinonim je, u tom slučaju, torção, torcedura); obično ide sa pridevom mau (loš):

Escorreguei no banheiro e deu mau jeito no tornozelo – Okliznuo sam se u kupatilu i izvrnuo članak.

[image credits: YouTube, Brendon Augusto]

Izrazi sa imenicom jeito

1. com jeito – pažljivo, probranim postupcima i rečima, na fini način i sl.:

Peça-lhe o favor com jeito e assim ele vai ajudá-lo – Zatraži mu uslugu na fini način, pa će ti tako pomoći.

2. daquele jeito – na neprijatan, loš, negativan način; obično se odnosi na nečije loše ponašanje i postupke:

Hoje meu irmão está daquele jeito, insuportável – Danas mi se brat loše ponaša, nepodnošljiv je.

3. dar um jeito de – pokušati, potruditi se naći rešenje:

Estou sem dinheiro, mas vou dar um jeito de pagar o aluguel – Bez novca sam, ali ću se potruditi da platim stanarinu.

4. dar um jeito em – srediti nešto ili nekoga (u prenesenom smislu, tj. učiniti da se neko ponaša kako treba):

Filho, dá um jeito no quarto, ‘tá uma bagunça – Sine, sredi tu sobu, u potpunom je haosu.
Você precisa dar um jeito nesse teu sobrinho, hoje está insuportável – Moraš da smiriš tog svog nećaka, danas je nepodnošljiv.

5. de jeito – intenzivno, jako i sl.:

Eles brigaram de jeito – Dobro su se posvađali.

6. de jeito nenhum – ne dolazi u obzir:

Você não vai sair antes de terminar o dever de casa, de jeito nenhum! – Nećeš izaći dok ne završiš domaći, ne dolazi u obzir!

U istom značenju se koristi i sledeći izraz:

de jeito maneira:

Não vou ligar primeiro, de jeito maneira! – Neću ja prvi pozvati, ne dolazi u obzir!

7. de jeito que – konektor u složenim rečenicama koji odgovara našem „tako da“; istog je značenja kao i konektori de maneira que i de modo que:

Ontem acabou o último cartucho, de jeito que não podemos imprimir o relatório – Juče se istrošio poslednji toner, tako da ne možemo da odštampamo izveštaj.

8. de qualquer jeito – nepažljivo, ofrlje i sl.:

É melhor que você prepare o material, pois o Pedro iria fazê-lo de qualquer jeito – Bolje da ti pripremiš materijal, jer bi Pedro to uradio ofrlje.

9. desculpar o mau jeito – izraz koji koristimo da se izvinimo što upućujemo kritiku, što se može upotrebiti i ironično:

Desculpe o mau jeito, mas acho que você precisa emagrecer – Izvini što ti tako kažem, ali mislim da treba da smršaš.

10. do jeito que dá – na jedini mogući način, onako kako se jedino može, kako se mora i sl.:

Com escassez de profissionais, a empresa vai enfrentar os problemas do jeito que dá – Uz nedostatak stručnjaka, firma će se suočiti sa problemima onako kako mora.

11. do jeito que vai – imajući u vidu činjenice; odgovara našem izrazu „kako stvari stoje“:

Nossa economia, do jeito que vai, caminha para um desastre – Naša privreda, kako stvari stoje, ide ka katastrofi.

U istom značenju koristi se i izraz pelo jeito:

Pelo jeito, vai ficar tudo bem – Kako stvari stoje, sve će biti u redu.

12. fazer jeito – biti odgovarajuć, prikladan, odgovarati:

A solidão até me faz jeito no momento – Samoća mi sada čak i odgovara.

13. levar jeito para – imati talenta za nešto:

Carlinhos leva jeito para ser ator – Karlinjos ima talenta da bude glumac.

14. mau jeito – odgovara značenju imenice jeito koje smo naveli pod 9: uvrtanje, izvrtanje

15. não ter jeito – nemati rešenja, biti nerešiv ili nepopravljiv:

Seu computador pifou e parece que não tem mais jeito – Kompjuter ti je crkô i izgleda da mu više nema spasa.

16. sem jeito – postiđen, osramoćen ili sramežljiv:

Fiquei sem jeito de falar com ela naquele dia – Toga dana sam se stideo da razgovaram sa njom.

17. tomar jeito – usmeriti se ka cilju, imati neki pravac, putokaz (u prenesenom smislu):

Esse ano irei tomar jeito: vou estudar e conseguir um trabalho – Ove godine ću se usmeriti ka cilju: učiću i pronaći posao.

Od imenice jeito izveden je i glagol ajeitar (srediti, dovesti u red, popraviti i sl.) i njegov antonim desajeitar, zatim odgovarajući pridevi ajeitado odnosno desajeitado, kao i imenice ajeitamento odnosno desajeitamento (desjeito)

I, na kraju, da se vratimo sintagmi jeitinho brasileiro, spomenutoj na početku ovog teksta. Šta ona zapravo znači? Brazilci imaju veoma čvrst autostereotip o sopstvenom načinu (jeito) na koji rešavaju stvari – zaobilaznim putem, ne poštujući do kraja proceduru, pomoću veza i poznanstava radije nego pomoću onoga što je formalnopravno potrebno i sl. Takvo snalaženje i prolaženje kroz život nazivaju jeitinho brasileiro, a toj sintagmi mogu se dodeliti i pozitivne i, ipak češće, negativne konotacije. Verujem da svima nama sa ovih prostora taj stereotip deluje veoma poznato, a neretko se on i kod nas u jeziku ispoljava uz upotrebu etnonima (setimo se našeg izraza srpska posla, npr., i sličnih iz zemalja na Balkanu). Jeitinho brasileiro se često vezuje za osobu koja je malandro, koja čini malandragem, što su kulturološki takođe veoma značajni elementi brazilske realnosti i brazilskog portugalskog jezika (opet sa dosta dodirnih tačaka sa ovdašnjom kulturom). O njima ćemo nekom drugom prilikom. Za kraj, nadamo se da će ovaj post biti od koristi svima koji žele da ovladaju raznovrsnom semantikom imenice jeito, jedne od najfrekventnijih ali i najspecifičnijih u portugalskom jeziku.

[image credits: Picuki.com]

Izvori:


Tuesday, May 5, 2020

MEĐUNARODNI DAN PORTUGALSKOG JEZIKA

Danas se u svetu obeležava Međunarodni dan portugalskog jezika (Dia Internacional da Língua Portuguesa). Čini mi se da je to prigodan trenutak da ovde, na jedinom aktivnom blogu na ovim prostorima koji je u celosti posvećen portugalskom jeziku i luzofonoj kulturi, napišem nešto o međunarodnom značaju tog jezika, gledano kroz prizmu istorije, ali i savremenog doba. O nekim najvažnijim podacima o portugalskom već sam pisao, a u posebnom postu sam naveo i razloge koji vas mogu motivisati da ga naučite.

Portugalski jezik je prema ukupnom broju govornika peti ili šesti na svetu. Podaci o tome se razlikuju od izvora do izvora, a mogu se i menjati protokom vremena, budući da nije baš tako jednostavno, uprkos laičkom mišljenju, odrediti koliko tačno govornika jedan jezik ima i ko se sve smatra njegovim izvornim govornikom. Za portugalski se najčešće navode cifre od 230 do 290 miliona izvornih govornika. Ponekad se u taj broj računaju jednostavno svi stanovnici zemalja u kojima on ima status zvaničnog jezika, mada sa lingvističke tačke gledišta to nije sasvim opravdano. Naime, u luzofonim zemljama Afrike ima dosta ljudi kojima portugalski ipak nije maternji jezik, već tzv. drugi jezik, onaj koji u većoj ili manjoj meri savladaju kroz formalno obrazovanje i koji koriste u formalnim situacijama, dok kao maternjim oni govore nekim od mnogobrojnih autohtonih jezika, ili pak kreolskih jezika portugalske leksičke osnove. U svakom slučaju, portugalski je zvaničan u devet zemalja na četiri različita kontinenta, najgovoreniji je jezik Južne polulopte, svakako se nalazi među deset najgovorenijih na svetu, a među romanskim jezicima zauzima drugo mesto.

[image credits: Entretierras]

Portugalski je i veoma važan jezik međunarodne komunikacije. On se koristi kao zvaničan ili radni jezik u desetinama međunarodnih organizacija. Neke od njih su Evropska unija, Afrička unija i Zajedničko tržište juga (MERCOSUL ili MERCOSUR). Već godinama postoje inicijative i konkretne akcije usmerene na to da on dobije status zvaničnog jezika i u Ujedinjenim nacijama, ali se to još nije realizovalo.

U ekonomskom pogledu, portugalski jezik takođe ima veliki međunarodni značaj. Sve luzofone zemlje zajedno imaju BDP od približno 2,4 biliona dolara. Više od 150 firmi iz tih zemalja su velike i moćne multinacionalne kompanije, koje imaju svoja predstavništva širom sveta. Osim toga, mnoge strane multinacionalne kompanije bazirale su svoje kontinentalne centre upravo u nekim luzofonim zemljama. Tako, predstavništva takvih kompanija za čitavu Južnu Ameriku neretko se nalaze u Brazilu, a za Afriku u Angoli ili Mozambiku. Ako se luzofone zemlje posmatraju pojedinačno kroz ekonomske parametre, može se zaključiti da imaju nezanemarljiv potencijal. Brazil je trenutno deveti na listi najvećih svetskih ekonomija. Njegov ekonomski potencijal svakako prevazilazi većinu zemalja sveta i Brazil bi, barem teoretski posmatrano, uz odgovarajući (geo)politički razvoj događaja mogao da postane globalna supersila. Portugal spada u razvijenije zemlje sveta. Iako unutar zapadnog kruga zemalja slovi za jednu od siromašnijih, ipak je činjenica da je u pitanju zemlja Evropske unije,  koja se trenutno nalazi na 42. mestu na spisku najrazvijenijih zemalja sveta. Što se tiče luzofonih zemalja Afrike, uzimajući u obzir izuzetno izazovnu ekonomsku situaciju tog kontinenta, njihove privrede ipak dobro stoje, a potencijal za razvoj im je ogroman. Ovo se posebno odnosi na Angolu i Mozambik, zemlje koje obiluju prirodnim bogatstvima i zauzimaju povoljne geografske položaje.

Luzofone zemlje možda i najveći doprinos svetu pružaju kroz svoju prebogatu i veoma raznoliku kulturu. Njihova kulturna i umetnička ostvarenja, te materijalna i nematerijalna baština, poznati su i priznati širom sveta, izuzetno lepo primljeni i, moglo bi se reći, uticajni i plodotvorni. Luzofona kultura rezultat je vekovnog prožimanja mnogobrojnih pojedinačnih kultura, pa je njena glavna odlika upravo taj diverzitet. To je, u dobroj meri, i odlika samog portugalskog jezika.

Portugalski jezik, naime, nastao je od dijalekata vulgarnog latinskog koji su se govorili na krajnjem zapadu Rimske imperije. Međutim, već u samom početku razvoja, primetan je i uticaj drugih jezika na njegovo formiranje. Starosedelački jezici Iberijskog poluostrva uticali su veoma na sve buduće iberoromanske jezike, tako da se u njima mogu naći važni tragovi keltskog i drugih autohtonih iberijskih supstrata. Kasnije su iberoromanske dijalekte svojim uticajima obogatili i germanski narodi, a potom, u još većoj meri, Arapi. Tako je portugalski jezik u srednjem veku već uveliko bio pun reči veoma različitog porekla. A kada se otisnuo "vodama dotad neosvojnim" (por mares nunca dantes navegados), kako je pevao najveći portugalski poeta svih vremena, Luis de Kamois, portugalski je jezik počeo da dolazi u kontakt sa mnogobrojnim jezicima za koje Evropljani dotad nisu znali. Iz tih egzotičnih kultura raštrkanih od Okeanije, preko Indije i Afrike, sve do Amazona, Portugalci su preuzimali nove pojmove i reči za njih. Preko portugalskog su mnoge od tih reči došle i do ostalih evropskih jezika (banana, kokos, monsun, bajadera...). Najveći uticaj autohtonih jezika portugalski je pretrpeo u Brazilu. Brazilska varijanta portugalskog danas ima preko 20 hiljada reči indijanskog porekla. Mračna istorija robovlasništva u toj zemlji istorija je i intenzivnih jezičkih kontakata. Priča o njima veoma je složena i nadilazi svrhu ovog teksta. Spomenimo samo činjenicu da brazilska varijanta poseduje i velik broj reči afričkog porekla, a mnoge strukturne odlike govornog brazilskog portugalskog takođe su rezultat uticaja afričkih jezika. Naravno da se u luzofonoj Africi dešavalo nešto slično. Tamo je intenzivan kontakt sa autohtonim jezicima čak iznedrio i više novih lokalnih jezika, poznatih pod zajedničkim nazivom kreoli portugalske leksičke osnove. Najpoznatiji od njih danas je zelenortski jezik, koji je celom svetu kroz svoju neponovljivu muziku predstavila Sezarija Evora. Ako osmotrimo portugalski koji se danas govori u Angoli i Mozambiku, zapazićemo, takođe, veliki upliv leksike iz autohtonih jezika. Portugalski je uvek sledio i "svetsku jezičku modu", tako da je mnoge reči primio iz francuskog, u njegovo zlatno doba, dok danas, očekivano, najviše leksike dobija iz engleskog. Dodajmo i to da su portugalski jezik u Brazilu znatno obogatili i jezici brojnih imigranata tokom XIX i XX veka, kao što su Italijani, Nemci i Japanci.

[Iskrcavanje Kabrala, slika Oskara Pereira da Silve, image credits: Estado da Arte]

Jedan jezik tako raskošne multikulturalnosti, koji se govori gotovo na svim kontinentima i na tako velikoj teritoriji, jednostavno ne može imati jedan jedinstven standard, koji bi važio svuda i za sve luzofone. Zato je standardni portugalski jezik pluricentričan, ostvaruje se kroz više nacionalnih varijanti. Zvanično danas postoje dve nacionalne varijante standardnog portugalskog jezika - evropska i brazilska - ali su i afričke luzofone nacije na dobrom putu da izgrade svoje nacionalne varijante. Termin nacionalna varijanta ne treba mešati sa dijalektima. Nacionalna varijanta je oblik standardnog jezika, a dijalekti su ono što se govori, krajnje uprošćeno rečeno. Između dve nacionalne varijante portugalskog jezika postoje brojne razlike, koje se ogledaju na svim jezičkim nivoima, od izgovora, preko gramatike, do leksike i pragmatike. One, međutim, nisu tolike da bi se te dve varijante mogle smatrati različitim jezicima. Gledajući njih, sasvim se lako zaključuje da je portugalski jezik jedinstven i da po svojoj pluricentričnosti veoma liči na engleski, španski, francuski i druge jezike takvog geolingvističkog i sociolingvističkog statusa. Ako, međutim, posmatramo razlike između dijalekata portugalskog jezika sa raznih krajeva njegovog govornog područja, lako možemo steći i suprotan utisak - kao da su u pitanju dva odvojena jezika. Ovo takođe važi i za jezičku situaciju unutar samog Brazila, gde su razlike između standardnog jezika i živog govora čitave nacije veoma naglašene i složene. Tako se Brazil upisao na listu onih zemalja čija se jezička situacija obično naziva diglosijom, u kojima se zvanično koristi jedan oblik jezika kao standardni, dok stanovništvo za maternji jezik ima neki bitno drugačiji idiom. Ohrabruje činjenica da se sve više brazilskih lingvista aktivno zalaže za reformu brazilske nacionalne varijante portugalskog jezika, čime bi ona trebalo da se približi onom jezičkom liku kakav govori narod. To je, prema mišljenju mnogih, preduslov za početak suzbijanja naglašenih socijalnih razlika u najmnogoljudnijoj južnoameričkoj državi.

Portugalski jezik se afirmisao kao međunarodno značajan na mnogim poljima, uključujući i nauku. Indeksi citiranosti naučnih radova, kao što su Science Citation Index i Social Science Citation Index, pokazuju da je portugalski jedan od najzastupljenijih jezika u nauci. U prirodnim naukama zauzima šesto, a u društveno-humanističkim peto mesto. Taj njegov prestiž dobrim delom proizilazi iz činjenice da se Brazil nalazi među prvih 20 zemalja po objavljivanju naučnih radova. Nije, međutim, samo kvantitet taj koji portugalski čini jezikom nauke, već i kvalitet naučnih ostvarenja. Luzofonim naučnicima dugujemo zahvalnost za brojne pronalaske tokom istorije. Neki od njih su čuvene karavele, astrolab, lekovi za hipertenziju, neki važni protivotrovi, pa čak i avion, jer se može tvrditi da je Brazilac Santos Dumon u njegovom konstruisanju ipak imao više zasluga od braće Rajt. Doprinosi luzofonih naučnika uočavaju se i na polju medicine, na kome su se proslavili Egas Moniz (psihohirurgija), Osvaldo Kruz (tropske bolesti), Karlos Šagas (malarija) i, u poslednje vreme naročito Migel Nikolelis (neuronauke).

Portugalski ima veliki globalni značaj i na internetu. Prema statistikama iz 2019. godine, to je bio peti najkorišćeniji jezik na svetskoj mreži, sa 171 milionom korisnika. Brazil je četvrti na svetu po broju korisnika interneta, što se naročito uočava na popularnim društvenim mrežama. Na Fejsbuku su prošle godine Brazilci bili treći po zastupljenosti, na Tviteru šesti, a na Instagramu i Jutjubu čak drugi. I zaista, kada posmatrate npr. komentare na videima na Jutjubu koji imaju milionske preglede, veoma često ćete primetiti korisnike koji pišu na portugalskom. I neki od kanala sa najvećim brojem pretplatnika na svetu pripadaju upravo Brazilcima.

[image credits: Mídia Interessante]

Globalni značaj portugalskog jezika oduvek se najviše video kroz njegovu kulturu. Književnost sa portugalskog govornog područja veoma je produktivna i prisutna je, kroz prevode, u većini zemalja sveta. Isto važi i za luzofonu kinematografiju, posebno brazilsku i portugalsku. Još su popularnije u svetu čuvene brazilske telenovele, koje su mnogima bile i prvi kontakt sa brazilskom realnošću, pa čak i motiv da se zainteresuju za brazilsku kulturu i za učenje portugalskog. Danas je portugalski jezik veoma zastupljen i u svetu videoigara.

Najveći globalni domet od svih luzofonih kulturnih izraza oduvek je imala muzika. Portugalski fado, brazilska samba, bosa-nova i drugi ritmovi, zelenortska morna, mozambička marabenta... Raskošno šarenilo luzofone kulture poseban je pečat ostavilo na muziku, tako da se u njoj za svakoga može naći ponešto. Svaka decenija, u poslednjih stotinak godina, imala je barem po jedan globalni hit na portugalskom jeziku. Čak i alternativniji muzički pravci imaju svoje značajne luzofone predstavnike.

Kapuera, jedinstven izraz afro-brazilske kulture, prisutna je danas u preko 160 zemalja sveta. Ona je svim svojim poklonicima veza sa Brazilom, ali i sa luzofonom Afrikom, a posredno i sa čitavim svetom, budući da je mobilnost unutar kapuerističkih krugova veoma naglašena. Kapuera je i jedan od najvećih promotera portugalskog jezika i svaki ozbiljniji kapuerista pre ili kasnije zainteresuje se da ga nauči.

Sve su ovo autentični i "prirodni" prenosioci portugalskog jezika na globalnom nivou. Osim njih, postoje i zvanične državne politike promovisanja portugalskog jezika i luzofone kulture. Portugal je u tu svrhu oformio Institut Kamoiš, koji ima svoje centre po čitavom svetu, dok Brazil nastoji da to isto čini preko svojih kulturnih centara koji se vezuju za ambasade, odnosno preko lektorata za portugalski pri univerzitetima. Postoji i Međunarodni institu za portugalski jezik, sa sedištem u Praji, glavnom gradu Zelenortskih ostrva. Njegov rad, iako još uvek relativno skromnog obima, trebalo bi da dodatno doprinese promovisanju portugalskog širom sveta. 

Veliki Fernando Pesoa rekao je da je njegova domovina portugalski jezik. Sa ovom dalekovidom izjavom danas se identifikuju mnogi. Jedan jezik pripada svima onima koji ga govore, bili njegovi izvorni govornici ili oni koji ga uče i usvajaju kao strani. A preko njega, pripada im i kultura koja se na tom jeziku izražava. Ogromna je zajednica "vlasnika" portugalskog jezika i luzofone kulture širom sveta. Lično mi je posebno drago što nas ima i u ovom njegovom delu, na brdovitom Balkanu. I ima nas sve više, a rekao bih da svi zajedno nosimo i ogroman potencijal za građenje mostova između ovih naših i luzofonih zemalja. Taj potencijal treba negovati i pokrenuti. No, o tome, možda, nekom drugom prilikom. A danas: srećan nam Međunarodni dan portugalskog jezika!  

[image credits: Coro Misto da Universidade de Coimbra]

Izvori:

interni dokumenti brazilskog Ministarstva spoljnih poslova